Skip to main contentScroll Top

Topli trenuci druženja u okviru programa “Stariji brat, starija sestra”

  • Home
  • Novosti
  • Topli trenuci druženja u okviru programa “Stariji brat, starija sestra”

“Djeca ne traže savršenstvo. Traže nekoga ko će ih slušati, razumijeti i vjerovati u njih.“

U proteklim mjesecima, u okviru programa Stariji brat, starija sestra, Udruga Altruist naša djeca su provodila kvalitetna druženja sa svojim mentorima, kroz individualna druženja, kreativne radionice, zajedničke igre, šetnje i edukativne aktivnosti.

Sve te aktivnosti su osnažile njihov odnos, izgradile poverenje i podstakle međusobno učenje. Svaki trenutak proveden zajedno bio je korak ka jačanju veza – i djece, i mentora.

Jedan od najposebnijih trenutaka grupnih aktivnosti bio je kada je dječak, korisnik programa, preuzeo ulogu voditelja glazbene radionice. Sa sigurnošću i entuzijazmom, podjelio je svoje znanje i ljubav prema muzici s ostalim učesnicima, pokazujući koliko djeca mogu zablistati kada im se pruži prilika da budu vođe i učitelji.

Radionica je protekla u radosnoj atmosferi: svirali su improvizovane instrumente, pratili ritam, pjevali zajedno i učili osnove muzičkog izražavanja. Dječakov trud, kreativnost i samopouzdanje inspirisali su i mlađe i starije, podsjetivši nas koliko su ovakvi trenuci važni za jačanje samopouzdanja i osjećaja vrijednosti kod djece.

Jednom dječaku posebno je u sjećanju ostalo jedno subotnje jutro provedeno u planinarenju, na obližnjem brdu u Mostaru. Bio je to trenutak slobode – trenutak kada su mogli razgovarati bez zadrške, smijati se, i, kako je sam rekao, “prvi put izgovoriti stvari koje nikada prije nikome nije rekao.” „Nisam osjećao strah da ću biti ismijan ili osuđen“, podijelio je.

Za njega, to planinarenje nije bilo samo fizička aktivnost – bilo je to iskustvo povjerenja i bliskosti. Bila je to prilika da osjeti slobodu, ali i prisustvo volonterke koja ga je pažljivo slušala i podržavala. Posebno mu je značilo to što je neko odvojio cijeli dan samo za njega – bez žurbe, bez ometanja.

Na jednom od grupnih proljetnih aktivnosti koje smo organizirali u parku, volonterka je dovela svog psa – istog onog kojeg je ranije upoznala sa svojom djevojčicom. Čim su se ugledali, među njima je ponovno zaiskrila ona poznata nježnost. Djevojčica ga je prepoznala, zagrlila i ponovo se povezala s njim na način koji je dirnuo sve prisutne. Povezanost između njih troje – djevojčice, volonterke i psa – je neopisiva. Podsjetila nas je da bliskost ne poznaje granice, da ljubav može biti prenesena i kroz pogled, dodir, ili jednostavno – kroz prisustvo jednog umiljatog psa.

Zahvaljujemo svim našim divnim volonterima, djeci i saradnicima koji svojim učešćem i energijom doprinose tome da ovaj Program bude prostor sigurnosti, podrške i razvoja. Vaša posvećenost čini razliku – iz dana u dan.

Najnovije objave